MRKI MEDVJED
Najveći kopneni mesožder. To je snažan, nabijen, sisavac. Tijelo mu je masivno, a glava krupna. Ima relativno male uši, a noge su mu izrazito snažne. Kandže mogu doseći dužinu od 12 centimetara. Hoda punim stopalima, baš kao i čovjek. Može se uspraviti na stražnje noge, i tako ostati poduže vrijeme. Tijelo mu završava malim repom, dugačkim 6 - 14 centimetara. Gubica mu je snažna i široka, ima 42 zuba, a očnjaci su osobito veliki. Većina Mrkih medvjeda ima primjetnu grbu na leđima.
Gusto krzno mu je srednje dužine (zimi do 10 centimetara). Boja krzna znatno varira od područja do područja. Često je u svim varijantama smeđe, ali može biti i potpuno bijela, plavkasta, sivkasta ili skoro crna. Obično je jednobojan.
Kako živi u različitim područjima, tako mu i veličina znatno varira. Većina ih teži između 130 i 300 kilograma. Grizli medvjedi i veliki Sibirski smeđi medvjedi teže između 340 - 410 kilograma. Mrki medvjed sa otočja Kodiak, Shuyak i Afognak je vjerojatno najveći kopneni mesožder. Može težiti do 800 kilograma, a kada se uspravi na stražnje noge viši je od 370 centimetara. Težina mrkih medvjeda znatno varira ovisno o razdoblju godine i bogatstvu lovišta.
Ponašanje - Mrki medvjedi žive samotnjačkim životom. Mužjak se približi ženki samo tijekom parenja. Strogo su teritorijalne životinje. Veličina teritorija varira, kod otočnih jedinki je manja i iznosi oko 130 - 220 km2 za mužjake i 30 - 90 km2 za ženke. Teritorij medvjeda sa kopna varira od 700 - 1000 km2 (u Hrvatskoj manje) za mužjake i 100 - 450 km2 za ženke. Obično se teritorij jednog mužjaka preklapa sa teritorijem više ženki.
Tijekom zime Mrki medvjed odlazi u svojevrsan zimski san. To nije pravi zimski san kao u nekih drugih sisavaca (puhovi, šišmiši) već više mirovanje odnosno neaktivnost. Medvjeđi metabolizam se ne uspori previše tako da se on može lako probuditi. Tijelesna temperatura im se zadržava oko 35oC. Odrasle jedinke prežive to razdoblje hraneći se isključivo iz zaliha sala. U tom razdoblju se medvjedica omeči i hrani mladunce. Također, svi medvjedi neće otići u "zimski san", tipično je za mužjake da ostaju aktivni tijekom cijele zime.
Mrki medvjedi znaju biti agresivni, i prema čovjeku i prema drugim životinjama, a u tome prednjače sjevernoameričke jedinke. Europski Mrki medvjed je uglavnom mirniji i najradije izbjegava ljude, ali medvjedice postaju opasne u vrijeme odgajanja mladih.
Mužjaci medvjeda su iznimno opasni za mladunčad i spremno će ih usmrtiti svakom prilikom. Ženke agresivno brane mladunčad, ali i više od 40% smrtnosti mladunaca je vezano uz napad odraslog mužjaka. Mužjak želi usmrtiti mlade kako bi potaknuo ženku na ponovo parenje
Stanište - Najbolje se osjeća na višim, planinskim, predjelima. Nastanjuje gorske šume i proplanke, može ga se naći i na otocima. Hladna klima mu ne smeta. Nekada je nastanjivao znatno šire područje, no morao se povući pred čovjekom.
Mrki medvjedi izvrsno plivaju, a i dobri su penjači. Unatoč veličini mogu vrlo brzo trčati.
Početkom hladnijeg razdoblja Mrki medvjedi odlaze u brloge. Brlog stvore obično u pećini ili šupljem deblu, a iznutra je obložen mahovinom i granama crnogorice.
Prehrana -Mrki medvjedi su pravi svežderi. Prehrana im varira zavisno od doba godine i dijela teritorija na kojem se nalaze. Mogu preživjeti hraneći se isključivo biljnom hranom. Jedu bobice, voće (jagode, maline...), korjenje, trave, mladi kukuruz, zob, žir i kesten. Poznati su po tome da vole med. Biljna prehrana im čini većinu hrane.
Mrki medvjed će spremno pojesti i pojedine kukce, iskopava glodavce, a riba im je osobita poslastica. Ponekada napada i krupnije sisavce kao što su srndaći, jeleni, losovi i sobovi. U Sjevernoj americi zna ubiti i pojesti znatno manjeg Američkog crnog medvjeda. U pravilu ide i na strvine, a ako se redovito hrani strvinama stoke postaje agresivniji prema stoci. Ponekada napada na stada, ali kako se obično boji pasa to se može vrlo lako spriječiti.
Uz prehranu Mrkog medvjeda je vezana jedna neobičnost, medvjedi sa obalnih područja Aljaske, Kanade i Kamčatke se povremeno okupljaju u velikim brojevima na obalama rijeka ili uz more gdje love ribu (osobito lososa). Ogromna dostupnost hrane, koja daleko nadmašuje potrebe medvjeda, omogućava da se inače samotnjačke životinje pojave i mirno egzistiraju u velikom broju.
Lovi se čekanjem sa visoke zatvorene čeke.
